Marija Jurić – Zagorka i njene mudre misli, 2. dio

Mladost zaboravlja zakletve, gazi preko svega.

Veleizdajnik se ne može prevariti, za njega ne vrijedi ni moral ni zadana riječ.

Lijepe žene nikad nemaju neprijatelja, već samo odbijene obožavatelje.

Zloća gospoduje samo onda kad je dobrota u rukama slabih, a zloća u rukama drskih.



Ljubav ne daje jamstveni list.

Trebalo bi polomiti sve bičeve kojima se služi sila. Sve bi trebalo rastrgati, zgaziti, uništiti, tako da bi sila ostala u našoj domovini goloruka, ne bi više mogla naći oko sebe ni jedan jedini bič, ni jednog izdajicu.

Mnogo je nepravde u svijetu i dug je put koji mora da prevali pravednost, a svuda je zadržavaju zapreke, podvale i zloće. dakle putove ima da prođe pravednost, ali ona će stići svakom tko ustraje.

Svaki silnik zna da kletve nevinih kruže oko njega kao lešinari oko strvine.

… pokoriti ne znači pridobiti, osvojiti prijatelje, a prijatelje zaista morate osvajati. samo oni koji su zadovoljni s vama mogu biti i vaši prijatelji. A oni koji vas opominju i podsjećaju na dobro, jedini su iskreni i pravi prijatelji, oni su vaši dobrotvori. 

Svugdje ima izlaza, ali nikad ispred skrštenih ruku. Čekati smijemo samo naoko da neprijatelja zavaramo, a dok tobože mirujemo, valja dvostrukim snagama kopati u tminama vučje jame.

Tko ne zna biti svoj gospodar bit će tuđi sluga.

Patnje čeliče duhove kao mačevanje tijelo.

Smrt nikad ne dolazi kad bi nas mogla osloboditi jada.

Ponos je pravo svakoga tko ima pravog uzroka da bude ponosan, bio bogat ili siromah.

Pravednost putuje polagano, ali nikad ne izostane.

Muška je glava hladni razum, a muško srce razborita glava.

Nitko nije gospodar svoje osobne sreće dok gospodari sila.

Vjera je napitak snage. Vjera je vrelo svih pobjeda. Vjera je sila, moć, sjeme vječnog života.

Sumnja je početak raspadanja. Sumnja je izvor svih poraza. Sumnja je kap što truje rijeke i mora.

Zlo samo sebi izjeda korijenje.

Vođa ne smije izložiti glavu bez zaštite, lakoumno, vođa je u svakoj borbi najpotrebniji, on je zvijezda koja pokazuje put. Ako zvijezda utrne, smjer se gubi.

Ljudi su često promašili život samo zato što nisu znali uhvatiti čas kad im je život pružao sve uvjete da uzmu u svoje ruke svoj pravi poziv.

Pravednost neumoljivo izbija oružje iz ruku svakoj sili. Jao zloći, jer sudu pravednosti ne može umaknuti nijedan zlotvor.

Ne boji se onaj čija je duša čista ni onaj čija su djela pravda i pravica.

Korist je naša spoznaja da pravednost boli nad nama pravednima i da su oni naše gubitke morali skupo platiti. Ako smo svoje ljude izgubili, barjak borbe je ostao i preuzet će ga drugi, pa opet treći, i sve dalje dodavat će ga jedni drugima u daleke vjekove.

Nema sreće od novca što ga donosi izdajica svojeg vlastitog naroda.

Sumnja je brža od razuma, brža od vjere, hitrija od munje, najbrža od svih zala i zato najrazornija od svih rušitelja naše snage i naše jednodušnosti.

Tko nije prema bližnjemu pravedan, ne može tražiti ni za sebe pravicu.

Mržnja koja se rodila iz ljubavi okrutnija je od svake druge mržnje.

Sila nije nikad dovoljno utvrđena, nikad dovoljno zaštićena da joj ne bi podrovali bedeme.

Tko u miru čeka oslobođenje taj uopće nikad nije osjetio pravu želju da se oslobodi. Taj nema snage ni volje da se oslobodi.

Umrijeti, pasti, golema je žrtva, ali laka. Boriti se, izdržati na mukama borbe i sačuvati sebe da nas silnik ne dodirne svojim blatnim oružjem koje ranjava čistoću poštenja to su muke, to su žrtve. U davanju života proleti nekoliko trenutaka. Život kojemu je svaki dan za sebe jedna žrtva, to je mučeništvo, to je herojstvo.

Kad u našoj borbi protiv tlačitelja Hrvatske jedan hrvat sjedi u redovima neprijatelja, u nekom naslonjaču, onda je to siguran dokaz da je sjeo na svoje poštenje. Ali kad sjedi u tamnici, onda je sigurno da svoje poštenje nosi još uvijek u srcu i u obrazu.

Zle ljude uvijek veseli kad mogu širiti zle vijesti o dobrima. A više puta i prijatelji uživaju slušati zlo o svojim znancima naročito ako ih je priroda obdarila kakvim prednostima.