Kahlil Gibran i njegove misli
Pojavnost stvari mijenja se ovisno o emocijama, pa tako u njima vidimo čaroliju i ljepotu, dok su čarolija i ljepota zapravo u nama.
Ima ljudi koji imaju malo, a daju sve što imaju. Takvi ljudi vjeruju u život i životno blago i njihove škrinje nikada nisu prazne.
Jer, što je molitva doli širenje vlastitog bića u žive etere.
Ti si ja, o zemljo, i da nije mene, ni tebe ne bi bilo.
O zemljo, potpuna li je tvoja pokornost svjetlosti i dostojanstveno li je tvoje potčitavanje suncu.
… Evo, dvadeset pet puta obišao sam oko sunca; ne znam koliko je puta mjesec oko mene obišao, ali još nisam spoznao tajne svjetlosti, niti sam dokučio nepoznanice tame …
… Žena je kao život – ima je svaki čovjek. Ona je kao smrt – pobjeđuje svakog čovjeka. Ona je kao vječnost – sve će ljude uzeti u naručje …
… Život je otok čije su litice želje, drveće snovi, cvijeće samoća, izvori žeđ, a ono je usred mora samoće i izdvojenosti …
… Takav je život – nekad cijeli tragično prođe na vrtešci vremena, nekad samo u nekoliko dana, kao pjesma koju Vječnost čuva poput dragulja …
Na snagu snova mrkla noć se igra mojim željama, ali će ih jutro sve rasute pokupiti …
… Kada smrt odleti u nebo, baci pogled na svijet i izgovori riječi: u vječnost će se vratiti samo onaj ‘ko je došao iz vječnosti …
… Pustite me naga u naručju sna,
jer su mi vjeđe umorne od ove jave …
Jučer je samo današnje sjećanje, a sutra današnji san.
