Kahlil Gibran i njegove misli

Pojavnost stvari mijenja se ovisno o emocijama, pa tako u njima vidimo čaroliju i ljepotu, dok su čarolija i ljepota zapravo u nama.

Ima ljudi koji imaju malo, a daju sve što imaju. Takvi ljudi vjeruju u život i životno blago i njihove škrinje nikada nisu prazne.

Jer, što je molitva doli širenje vlastitog bića u žive etere.

Ti si ja, o zemljo, i da nije mene, ni tebe ne bi bilo.



O zemljo, potpuna li je tvoja pokornost svjetlosti i dostojanstveno li je tvoje potčitavanje suncu.

… Evo, dvadeset pet puta obišao sam oko sunca; ne znam koliko je puta mjesec oko mene obišao, ali još nisam spoznao tajne svjetlosti, niti sam dokučio nepoznanice tame …

… Žena je kao život – ima je svaki čovjek. Ona je kao smrt – pobjeđuje svakog čovjeka. Ona je kao vječnost – sve će ljude uzeti u naručje …

… Život je otok čije su litice želje, drveće snovi, cvijeće samoća, izvori žeđ, a ono je usred mora samoće i izdvojenosti …

… Takav je život – nekad cijeli tragično prođe na vrtešci vremena, nekad samo u nekoliko dana, kao pjesma koju Vječnost čuva poput dragulja …

Na snagu snova mrkla noć se igra mojim željama, ali će ih jutro sve rasute pokupiti …

… Kada smrt odleti u nebo, baci pogled na svijet i izgovori riječi: u vječnost će se vratiti samo onaj ‘ko je došao iz vječnosti …

… Pustite me naga u naručju sna,

jer su mi vjeđe umorne od ove jave …

Jučer je samo današnje sjećanje, a sutra današnji san.