Moja borba sa egom

Danas pišem o stvari s kojom sam se dugo vremena borio a to je EGO.

Ego, najjednostavnije objašnjeno je slika koju imamo o sebi samom ili kako drugi vide nas. 

Dugo to gradimo, radimo na sebi kroz posao, trening, socijalne odnose i stvaramo sliku sebe prema drugima.

Dugi niz godina, od kada treniram druge, mislio sam da moram biti najbolji u svojoj dvorani a i šire. 

Moram biti najbolji u jiu-jitsi.

Također moram imati najviše zgibova.

Dizati najviše kila. 

Najbolje izgledati.

Ustvari mislio sam da moram ispuniti očekivanja ostalih.

Nakon borbe sa svojim demonima shvatio sam da nisam profi jiu jitsu borac, da nisam profi dizač utega ili gimnastičar već trener.

Shvatio sam da ne mogu biti najbolji u svemu, da uvijek postoji neko bolji, snažniji, mlađi.

Natječući se sa drugima, mogu samo izgubiti svoje zdravlje.

Shvatio sam da je moj cilj da druge učim:

kako biti bolji u Jiu-jitsu, kako biti bolji u zgibovima, kako pravilno dizati utege.

Kako da drugi ne idu istim putem ego tripanja koje samo vode u ozljede.

Ukoliko je trening snage nešto što radite, upitajte se koji je pravi razlog zašto pokušavaš izvući maksimum.

Radite li to jer je tako napisano u programu treninga i osjećate se dovoljno dobro da ga možete podići ili zato što je ekipa tu i želimo skupiti hrpu lajkova.

Budite iskreni prema sebi kad se pitate iz kojih razloga nešto idete raditi ili ste nešto učinili.

Ne uspoređujte se i ne lovite druge. Rezultati se ne stvaraju preko noći, niti smo svi isti i nećemo prelaziti iste puteve do naših ciljeva. Budite strpljivi, dosljedni i stalno učite.

Radite na, sebi da ispunite svoja očekivanja a ne tuđa.

A EGO, njega ostavite na ulaznim vratima dvorane.

Made by Igor Labus