Koliko su doista borovnice zdrave?
Jesu li borovnice precijenjene? U svijetu prije Interneta slovile su kao najmoćnije supervoće. Svugdje su ih preporučivali kao glavnu ispomoć. Hranu izbora za nositi u bolnicu. Oslonac na moć prirode kad sve drugo nije dovoljno.
U međuvremenu, dogodila se globalizacija. Internet je temeljito prodrmao sve dotad neupitne percepcije o hrani. Malo je toga ostalo nepromijenjeno. Borovnice su s prvog mjesta top liste prehrambenih hitova polako u internetskoj eri padale u drugi plan. Još se nisu svi ni navikli koristiti riječi poput “antioksidant”, a već su dolazile nove vrste super voća. I sve su na scenu stupale na više manje isti način. Prva stvar, usporedba s borovnicama. Obično se negdje u reklamama pojavi “Zaboravite na borovnice, OVO je 5, 10, 100 puta više…”.
Nove zvijezde poput nonija, açaija, aronije lijepo su se poslužile njenim zvjezdanim statusom (by the way, gdje je nestao açai?). Samo da bi se poslužile imenom borovnice za usporedbu. Važno je naglasiti koliko su nutritivno bogatije ili imaju jače/veće/bolje antioksidante od borovnica. Neke su joj čak i “ukrale” ime. U nedostatku boljeg načina za brzu popularnost, nekom novom voću najlakše je u opis dati neko poznato ime.
Tako danas imamo medijski eksponirane narative sibirske borovnice (kozja krv ili haskap), ili mongolske borovnice. Premda je riječ o potpuno drugačijoj botaničkoj vrsti, kod nas se uporno gura naziv sibirska borovnica. Što je poznato, bolje se istakne, jasno. I nema bolje usporedbe nego s “običnom” dobrom starom borovnicom. Simbol nekadašnje nutritivne kraljice sa svim supermoćima koje taj status donosi.
VIŠE VRSTA, ISTO IME
Dodatnu zabunu čine dvije vrste borovnica. Krupne američke borovnice (Vaccinium corymbosum L.) i domaće šumske sitne borovnice (Vaccinium myrtillus L.) nisu ista vrsta. Ali ih zovemo isto. Ovaj tekst je (većinom) priča američke borovnice (V. corymbosum L.). O domaćoj borovnici više u nekom budućem tekstu.
Razlika krupne američke i domaće obične šumske sitnije borovnice najlakše se odredi po presjeku. Europske su sitnije i daju crvenu unutrašnjost i tamnu kožicu. Američke imaju svijetlu do zeleno meso na presjeku, i nježniju, nebesko plavu boju kožice. Američka borovnica je veća i mesnatija bobica. Komercijalno u trgovini nećete naići na različita imena. Ako negdje i bude istaknuto “američka”, to je više zbog marketinga. Ili ako su posrijedi divlje, šumske borovnice. Ručno brane, ne iz uzgoja.
Rijetko kad se američka i domaća sitna nađu u ponudi zajedno. U trgovačkim lancima vlada američka, češće iz uvoza nego iz domaćih OPG-a. Zimi, recimo, mogu se naći (američke) borovnice iz Perua. Zamislite koliki put je sirota voćka morala prijeći da dođe u hladnjak supermarketa. Gdje na kraju završi na akciji. I većinom kao hrana za otpad (food waste).
Domaća sitnija borovnica (u Americi je zovu bilberry ili european blueberry , odnosno europska borovnica) raste u šumskim predjelima u grmovima. Voli se širiti na rubovima šume. Po ljeti se eventualno zna naći na tržnicama. Najčešće zbog neupućenosti berača i onih koji prodaju, na tržnice dolazi prilično izgnječena. Ili se kod grabljenja mjericom kod same prodaje izgnječi i ošteti dodatno. Nerijetko bude već i pljesniva i brzo se pokvari. To je šteta, jer divlja borovnica je nadmoćna onoj iz uzgoja. Trebalo bi ju brati pažljivo i čuvati u transportu zbog osjetljivosti i propadljivosti njenih sastojaka.
Odemo li kratko do Amerike, paleta bobičastog voća koje mi skupno zovemo borovnica, još je i šira. Blueberry, Huckleberry, High bush blueberry, Swamp blueberry, pa srodne Deerberry, Farkleberry, Maleberry, Crowberry. Različite vrste, puno imena, sličan izgled. Od pepeljeasto plave do tamne, gotovo crne sitne bobice, mi jednostavno zovemo borovnica. Zanimljiv je i obratan slučaj trpanja u istu košaricu. Amerikanci obično naziv cherry koriste za obje vrste, ponekad dodaju sour cherry da naglase kiselost višnje. Kod nas je jasno odvojen naziv višnja i trešnja.
U svakom slučaju, fama o borovnicama se usmeno prenosi uspješno s generacije na generaciju. Borovnice su za dobru većinu zdravo voće. Često se kod vrste pitanja “Koje voće…?” nađu prve na listi odgovora s pogađanjem. Oko njihove nutritivne vrijednosti nema puno propitivanja. Koliko od toga je zapravo goli mit i medijska površnost koja i vrlo male vrijednosti preuveličava zarad glorifikacije teksta?
Kad je riječ o hrani, svakako neće biti prvi put da se prikazuje sitna vrijednost kao značajna. U današnjem svijetu, za primjenu i popularnost neke namirnice nema goreg nego dati joj titulu superhrane. Evo odmah hejtera, koji odmah napadaju sve što je “najbolje” ili izvor XY nečeg i najbogatijeg. Da li je borovnica prepuna ili barem bogata vitaminima? Ili mineralima? Otkud status kraljevne? Pogledajmo malo pobliže osnovne hranjive podatke za usporedbu: 57kcalna 100g borovnica, 4,669ORAC (μmol TE/100g), 10gšećera /100g.
AMERIČKE BOROVNICE
Biljka koja nam daje bobičaste plodove američke borovnice je grm iz porodice Ericaceae (vrijesovi). U bliskom je obiteljskom srodstvu s našom borovnicom (bilberry), brusnicom i drugim vrstama bobičastih plodova koje zovemo borovnice. Grm borovnice je cvjetnica koja daje plodove u grozdovima.
Bobice ne dozrijevaju u isto vrijeme, stoga se zreli plodovi u početku ručno beru. Kasnije se koriste i strojevi ili ručna pomagala kada je više zrelih bobica. Sezona borovnica traje od svibnja ili travnja do rujna. Bobice treba pažljivo brati i skladištiti kako se ne bi oštetile. Zato je smrzavanje popularan i uspješan način očuvanja njihove hranjive vrijednosti.
Već i površan pregled otkriva kako nije riječ o voću super hranjivom po sastavu vitamina i minerala. Vitamin C u najboljem slučaju preko 10% dnevne potrebe. I to ako borovnica koju ste pojeli nije iz dalekog, dalekog uvoza. Minerali jednako skromni. Ostali vitamini su dosta slabo zastupljeni, pa nisu ni navedeni u tablici.
U čemu je onda kvaka?
U antioksidantima.
Njihov profil u borovnici je doista impresivan. Glavni su antocijani, ali ima tu i drugih klasa antioksidanta. Među njima i resveratrol. Kad zbrojimo vitamin C, nešto vitamina E, te mikrominerale poput mangana, otkriva se njen stvarni potencijal za doprinos antioksidativnoj obrani tijela.
Uz to, antocijani su specijalizirani antioksidanti s afinitetom za sitne krvne žilice. Vidi se to jasno kad je u pitanju rozacea. Borovnice djeluju kao mali vazokonstriktori, skupljajući raširene (dilatirane) krvne žile.
Nutritivni sastav američke borovnice (USDA, Agricultural Research Service. FoodData Central, 2019)
- Vitamin C 9,7mg 12%
- Vitamin B1 0,04 mg 3%
- Vitamin B2 0,04 mg 3%
- Vitamin B5 0,12 mg 2%
- Vitamin B6 0,05 mg 4%
- Folat 6 mcg 3%
- Vitamin E 0,6 mg 5%
- Vitamin K19,3 mcg 26%
- Mangan 0,34 mg 17%
- Bakar 0,06 mg 6%
- Željezo 0,28 mg 2%
KORIŠTENJE BOROVNICE U PREHRANI
Borovnice su voće s vrlo raznolikom primjenom u prehrani i gastronomiji. U sezoni su najbolje svježe. Odličan su međuobrok, i zahvalne su za kombinacije s drugom hranom. Žitne pahuljice su jedan od primjera. Mliječni proizvodi vole borovnice. Sladoled i jogurt su možda i najbolji primjer.
Umak od borovnica, kao i drugo šumsko bobičasto voće, odlično se slaže s mesom. Može se koristiti kao neovisno pripremljen umak za pečenke, ili kao nadjev. Kolači i slastičarstvo su posebna priča za borovnice. Pita s borovnicama, biskviti i muffini, palačinke, kruh s borovnicama. Želimo li očuvati njihovu vrijednost, tu su sušenje i smrzavanje, ali i pretvaranje u džem i druge voćne koncentrate.
Uz jagode, u Americi su iznimno popularno bobičasto voće. Ako pogledamo svijet šire, običaj korištenja bobičastog voća u prehrani duboko je ukorijenjen u ljudsku povijest. Osobito u zemljama i kulturama sjeverne polutke. Kad ljeto kratko traje, a ponuda plodova prirode je oskudna, bobice su voće malo po veličini, ali veliko po značaju.
Američki domoroci su na vrlo inventivan način koristili borovnice. Sušili su ih dimljenjem i potom miješali s mesom bizona u suhomesnati proizvod koji su zvali pemikan. Danas bi rekli da su pravili proteinske pločice. I napravili selfie iz kuhinje na otvorenom.
Doista, nutricionistički gledano, možemo slobodno reći – drevna funkcionalna hrana. Pemikan se dobiva tučenjem mesa s bobičastim voćem i začinima. Time dobiva suhomesnati proizvod funkcionalno obogaćen antioksidantima i vitaminima. Borovnice su u tom pogledu bogato pojačanje, jer antioksidativna moć koju sitni plodovi nose je vrhunska. Uz to, ima prilično otporne i žilave antioksidante koji se spremno vežu s mesom.
Recepte i ostale informacije potražite na nutriskop.hr
