Što znate o prirodnim mineralnim vodama?

Izvor i sastav prirodne mineralne vode

• Prirodne mineralne vode, među koje spada i prirodna mineralna voda Donat Mg, podzemne su vode s posebnim stalnim kemijskim i fizičkim svojstvima.
• Podzemni izvor mora biti zaštićen od bilo kakvog mogućeg prljanja.
• Područje ispod kojeg se nalaze određene podzemne mineralne vode mora biti dobro poznato. Moraju biti utvrđeni sigurnosni pojasevi i stupanj rizika te odgovarajuća kontrola koja rizik uklanja.
• Izvor na površini, odnosno vrelo, mora biti zaštićeno pred nadolaskom površinske vode, odnosno bile kakve mogućnosti prljanja.
• Svaka prirodna mineralna voda ima svojstva koja proistječu iz sadržaja mineralnih tvari, elemenata u talogu i drugih sastojaka i može imati određene prehrambene i fiziološke učinke.
• Na putu u unutrašnjost zemlje, voda intenzivno otapa kamenje i to zbog svojih fizičko-kemijskih svojstava pod utjecajem tlaka, temperature, plinova. Agresivnost djelovanja naročito se povećava u prisustvu ugljikovog dioksida. Tako nastaju vodene otopine koje se međusobno razlikuju i po količini i po raznovrsnosti otopljenih mineralnih tvari.
• Raznovrsnost otopljenih mineralnih tvari u prirodnim mineralnim vodama ovisna je o podzemnoj okolici kroz koju voda teče, o dubini vodenih putova i vremenu zadržavanja vode u podzemnom prostoru.
• Od 92 prirodna elementa, samo četvrtina se pojavljuje kao sastojak mineralnih voda.

Kationi: Na+, K+, Mg2+, Ca2+

Anioni: Cl-, HC03-, S042-,

Prateći elementi: Sr2+, Fe2+, Mn2+, F-, J-, Br-, Si032- i mnoštvo elemenata u tragovima

• Starost mineralnih voda utvrđuje se uz pomoć radioaktivnih izotopa, kisika, deuterija, tricija, ugljika i klorida.
• Moglo bi se reći da su prirodne mineralne vode nekakav životni sok Zemlje.

• S obzirom na sadržaj prevladavajućih iona možemo ih određenom metodologijom razvrstati u pojedine tipove.
• Tip, odnosno kemijsku karakteristiku dobijamo na osnovu više od dvadeset postotaka ekvivalentnog dijela kationa i aniona u litri vode.
• Tip vode utvrđujemo tako, da po opadajućim vrijednostima zapišemo sve sastojke koji prelaze 20 ekvivalentnih dijelova, u postocima i to najprije za katione, a potom za anione.
• Područje prirodnih mineralnih voda, izvorskih voda i stolnih voda obuhvaća Pravilnik o prirodnoj mineralnoj vodi, izvorskoj vodi i stolnoj vodi (Službeni glasnik RS, br. 50/2004).

Nepročišćenost prirodne mineralne vode

Za prirodne mineralne vode važi da su jednako čiste kao na izvoru, te da se ta svojstva ne mijenjaju pri punjenju.

Mikrobiološke svojstva

Za prirodne mineralne vode osobno je da su higijenski i bakteriološki ispravne još na izvoru. Čistoća je posljedica velikih dubina iz kojih prirodne mineralne vode i dolaze.

Farmakološka fiziološka i klinička istraživanja

• Prirodna mineralna voda može imati prehrambene i fiziološke učinke: ispitaju se svojstva prirodne mineralne vode i njeni učinci na čovjekov organizam (neutralizacija želučane kiseline, uravnoteženje probave, utjecaj na funkciju bubrega, ravnoteža minerala …).
• Istraživanja se moraju napraviti u skladu sa znanstveno priznatim metodama.

Dozvoljeni postupci prerade

• Uvjet za iskorištavanje prirodne mineralne vode je da se voda uzima sa izvora i pakira tako da to ne utječe na njenu kvalitetu, odnosno na promjenu njenih prirodnih svojstava.
• Za prirodne mineralne vode dozvoljeni su točno utvrđeni fizički i mehanički postupci prerade koji, između ostalog, omogućavaju uklanjanje nepostojanih željeznih, manganovih i sumporovih spojeva koja bi se u suprotnom nataložila u posebnoj ambalaži. Također je dozvoljena i prethodna oksidacija koja umanjuje topivost ovih spojeva prije njihovog uklanjanja, a koja na taj način postane učinkovitija.
• Dozvoljeni su također i fizički postupci oduzimanja (potpuno ili djelomice) i uvođenje ili ponovno uvođenje ugljikovog dioksida.

Stoga se prirodne mineralne vode međusobno razlikuju također i po količini i izvoru ugljikovog dioksida:

• Prirodna mineralna voda s prirodnim sadržajem ugljikovog dioksida ima, nakon moguće pripreme i punjenja, jednaku količinu ugljikovog dioksida kao na izvoru, čak i ako se zbog pripreme prirodne mineralne vode ugljikov dioksid ispušta i kasnije ga se nadoknadi odgovarajućom količinom iz istoga izvora.
• Prirodna mineralna voda s dodatnim vlastitim ugljikovim dioksidom ima nakon mogućne pripreme i punjena viši sadržaj ugljikovog dioksida nego na izvoru.
• Prirodna mineralna voda s dodatnim ugljikovim dioksidom – vodi je dodat ugljikov dioksid koji nije iz istog izvora kao prirodna mineralna voda.
• Prirodna mineralna voda bez ugljikovog dioksida sadrži upravo onu količinu ugljikovog dioksida koja je nužna za čuvanje hidrogenkarbonatne ravnoteže.