PRIČA S POUKOM: Planinar u nevolji
Čovjek je otišao planinariti i unatoč tome što je njegova grupa planinara odustala od daljnjeg penjanja zbog zime i hladnoće, on je odlučio nastaviti sam put.
Već je pala noć i ubrzo penjući se čovjek se spotakne i padne, u zadnji tren uspije se uhvatiti za granu, a ispod njega bio je mrak i provalija.
On počne dozivati Boga da mu pomogne, u daljini se čuje glas, Bog upita čovjeka da li mu vjeruje, čovjek odgovori: “Da Bože“, Bog mu odluči pomoći i kaže da pusti granu za koju se drži.
Čovjek odgovori da će tako umrijeti i pasti u provaliju, ali Bog mu odgovori da se pouzda u vjeru.
Čovjek razmisli: „Ako se sad pustim, nema mi spasa“ i odluči se držati za granu ne bi li netko naišao i pomogao mu.
Nakon nekog vremena nije više mogao izdržati viseći, te je pao u mrak. Cijeli život mu je proletio pred očima…
Ujutro je pronađen smrznut, ispod grane za koju se držao. Grana je bila dva metra od zemlje…
