Ljudske su duše kao cvjetovi

“Ja sam dva puta u životu imao ljubav, mislim onu pravu,

i oba puta sam pouzdano znao da je to zauvijek i da može prestati samo smrću,

i oba puta je tome došao kraj, a ja nisam umro.

Imao sam i jednog prijatelja,

i ne bih mogao ni pomisliti da se nas dvojica za života možemo razići,

ali ipak smo se već odavno razišli. 

Svaki čovjek ima svoju dušu,

i on je ne može stopiti ni sa čijom drugom.

Dvije osobe se mogu posjećivati, mogu razgovarati i biti jedna drugoj bliske.

Ali njihove duše su kao cvjetovi, ukorijenjene svaka na svom mjestu,

i ni jedna ne može preći ka drugoj,

jer bi se inače morala rastati od svog korijena, a to joj nije moguće.

Cvjetovi šalju svoj miris i svoje sjemenje, jer bi voljeli da se približe jedni drugima,

ali cvijet ne može ništa učiniti da bi neka sjemenka došla na svoje mjesto.

To čini vjetar, a on dolazi i odlazi kako mu je volja.”

~ Herman Hesse