LEADERSHIP DNEVNIK by SINIŠA DROBNJAK: Trening nikada ne prestaje
Prije nekoliko godina sam imao priliku sudjelovati na edukaciji od liderstvu, gdje smo bili smješteni na Coronadu – otoku ispred San Franciska, koji je glavna baza Navy Seal američkih specijalnih postrojbi.
Drugi dan edukacije, predavanje nam je održao jedan od njihovih zapovjednika. Osim nevjerojatne energije predavača, fascinirale su me dvije stvari – postotak uspješnosti njihovih misija je 98% i glavnina njihovog vremena posvećena je treningu, bilo da se radi o usvajanju novih vještina ili pripremama za sljedeću akciju.
Zašto navodim to kao primjer?
Većina tvrtki je pod utjecajem COVID-a na globalnu ekonomiju stavila fokus na opstanak, odnosno prolazak kroz krizno razdoblje u kojem se nalazimo, na način da ukinu sve “nepotrebne” troškove.
Instinkt nam govori da trebamo ukinuti financiranje svih manje bitnih aktivnosti – u prvom redu smanjenje budžeta za marketing, a onda i smanjenje troškova edukacije i treninga osoblja.
I dok je sama strategija smanjenja troškova apsolutno ispravna, smanjenje ili ukidanje edukacije i treninga osoblja ima direktan utjecaj na profitabilnost poslovanja, pogotovo u odnosu na konkurente kojima je i dalje u fokusu usavršavanje vještina njihovih zaposlenika.
Svaki vlasnik tvrtke želi zaposlenike koji funkcioniraju na maksimumu svojih znanja i sposobnosti. Ali čak i Navy Seal-ovi, najbolji od najboljih s početka lekcije, moraju kontinuirano trenirati da bi ostali najbolji.
Kontinuirani trening daje zaposlenicima osim boljih vještina i znanja, osjećaj sigurnosti i stav da je moguće riješiti problem u većini situacija.
Kako to izgleda na primjeru iz mog područja djelovanja – povećanje vrijednosti poslovanja stomatoloških ordinacija.
Dio poslovanja stomatološke ordinacije koji najviše ovisi o stalnom treningu vještina je recepcija, koja se mora nositi sa naručivanjem, pozivima i komunikacijskim vještinama vođenja razgovora s pacijentima.
Ako to ne funkcionira kako treba, neće imati dovoljno zadovoljnih pacijenata i popunjenih termina kvalitetnim i profitabilnim zahvatima.
Većina manjih ordinacija nema kontinuitet u naručivanju pacijenata i uglavnom ne rade alociraju specifično vrijeme za određene vrste zahvata.
Nema kategorizacije prilikom naručivanja, a prvi pregledi novih pacijenata se uglavom ubacuju između postojećih termina.
No, ulazak novog pacijenta kroz vrata stomatološke ordinacije je samo “pola posla”. Druga polovica je iskustvo koje će pacijent doživjeti dok se nalazi u ordinaciji, što najviše ovisi o tome kako će ga tretirati zaposlenici te ordinacije.
Kako jedan od mojih mentora kaže svakom kupcu koji ga nazove da bi nešto naručio: “A što ustvari trebate?” – jer gotovo uvijek pacijent misli da je došao po jedno, a na kraju se ispostavi da treba nešto sasvim drugo.
Zato, prigrlite strategiju najsupješnijih i nemojte smanjivati investiciju i skraćivati vrijeme potrebno za trening i edukaciju svojih zaposlenika.
