Je li bez grijeha onaj tko te sudi?

Neki je čovjek uhvaćen u krađi kruha i kralj je naredio da ga se kazni smrtnom kaznom.

Na pitanje ima li što reći prije smrti, kradljivac reče: “Znaš li kralju da znam kako posijeti sjeme jabuke koja će za jednu noć narasti i donijeti plod. To je tajna koju mi je povjerio otac, bila bi šteta s njom umrijeti.”

Kralj je zbog toga odgodio izvršenje kazne za sutrašnji dan.

Sutradan kada je došlo vrijeme da posije sjeme, kradljivac iskopa rupu i reče: “Da bi stablo moglo narasti preko noći i dati plod, mora ga posijati netko tko nije nikada u životu ništa ukrao. Ja to ne mogu učiniti, jer sam očito ukrao kruh.”

Kralj je stoga zamolio svojeg prvog ministra da posije sjeme, a ministar oklijevajući reče: “Vaša visosti, kad sam bio mlad, sjećam se da sam zadržao jednu stvar koja mi nije pripadala, ni ja ne mogu posijati sjeme.”

Tada kralj zamoli rizničara da on posije sjeme, no rizničar se ispričavao govoreći da je i on možda koga prevario za nešto novca.

Odgovarajući rizničaru, kralj reče da se i sam sjeća dragocjene stvari koju je jednom uzeo i zadržao, a pripadala je njegovu ocu. 

Kradljivac kruha na to reče: “Svi ste vi moćna i ugledne osobe. Vama ništa ne treba, a ipak ne možete posijati sjeme. A ja, koji sam ukrao malo kruha da bi preživio, trebam sada biti ubijen.”

Na te njegove riječi, kralj se sažali te mu oprosti.