O slobodi by Kahlil Gibran

Gledao sam vas kako klečite na gradskim vratima i uz svoja ognjišta i svoju slobodu štujete kao što se robovi ponižavaju pred silnikom i slave ga premda ih on tlači.                   

Da, u gaju uz hram i u hladu utvrde gledao sam i najslobodnije među vama kako nosite slobodu kao jaram i okove.

A srce mi je krvarilo, jer možete se osloboditi tek onda kada želja za traganjem slobode postane vaš oklop i kad prestanete govoriti o slobodi kao o cilju i ispunjenju.                   

Bit ćete doista slobodni – ne tada kada vaši dani budu bezbrižni ni kada vam noći budu bez ikakvih želja i patnja, nego onda kad vam to obuhvati život, a vi se ipak uzdignete nada sve to, goli i nesputani.

A kako ćete se uzdići nad svoje dane i noći ako ne skršite lance koje ste, u zoru svoga shvaćanja, pričvrstili oko svoje zrele dobi?                                       

Doista, to što zovete slobodom, najčvršći je od tih lanaca, iako karike sjaje na suncu i zasljepljuju vas.                                                   

I što je drugo sloboda, ako nije djelić vas što ga želite odbaciti kako biste postali slobodni?     

Ako biste htjeli ukinuti nepravedan zakon, reći ću vam: taj zakon svojom ste rukom ispisali na svom čelu.

Ne možete ga izbrisati paleći zakonike ni perući čela svojih sudaca, makar na njih izlili cijelo more.                                      

Ako silnika želite srušiti s prijestolja, najprije pogledajte jeste li srušili njegovo prijestolje sagrađeno u vama.                                               

Jer kako tiranin može vladati slobodnima ako nema tiranije u njihovoj slobodi i u sramote u njihovu ponosu?                                            

Ako želite odbaciti brigu, kažem vam, vi biste tu brigu sami izabrali još prije nego su vam je naprtili.                                                 

A ako želite odagnati strah, sjedište je toga straha u vašem srcu, a ne u ruci onoga koga se bojite.

Doista, u vašem se biću sve burka u trajnom poluzagrljaju: ono što želite i to čega se bojite; i to što mrzite i to što volite; ono za čim težite i ono od čega bježite.                           

Sve se to u vama burka poput svjetla i sjene u prepletenim parovima.                           

A kad sjena oslabi i nestane, preostala svjetlost postat će sjena drugoj svjetlosti. I tako vaša sloboda, kada gubi okove, postaje i sama okovom još veće slobode.