Povratak prirode u wellness

Svemir – harmonijski red – početak je svega, čemu se okreće i wellness.

U antici je pojam kozmetike bio vezan uz prirodno vezivanje medicine, umjetnosti i tradicije.

Moderni je čovjek na početku trećeg tisučljeća umoran od stresa i nepetosti. Napadnut je brojnim wellness idejama te ima razvijenu kritičku svijest kada je riječ o sintetičkim materijalima. Sve nas to vraća na stare metode i materijale.

Nije riječ o jednostavnom povratu na tradiciju. Nego se više radi o tome da su prisutna nova znanja i metode u tradicionalnoj znanosti. I to o stvarnoj snazi prirode.



Hidratacija (ili njena inačica: moisturizing), zaštita, regeneracija, zatezanje, aktiviranje stanične izmjene tvari (inačica: anti-aging), matiranje ili kontrola sebuma. Sve su to dijelovi ponude moderne kozmetike za pojedine ciljne skupine. I to kako bi se poboljšalo stanje kože pojedinca.

I svi pri tome koriste resurse iz prirode.

Djelotvorno i pouzdano

U kozmetičkoj proizvodnji koriste se mnogobrojni vrlo različiti sastojci.

Biljna ulja, voskovi i drugi sastojci koji čine kožu sjajnom. Ona mogu se pomoću supstanci koje su vrlo aktivne na površini kože i vode vezati u emulzije.

Dodatni sastojci poput stabilizatora, boje, mirisa i posebnih sastojaka, daju pojedinoj kozmetici njen poseban karakter. Dok ih konzervansi čuvaju od djelovanja mikroorganizama i kvarenja.

Neke često korištene supstance poput tenzida, kemijskih konzervansa, boje i mirisa imaju vrlo snažan potencijal stvaranja visokog senzibiliteta i alergijskih reakcija. Čak i sirovine dobivene kemijskom sintezom nisu uvijek bez rizika za zdravlje, primjerice ostaci monomera ili tehnološki neophodnih pomoćnih tvari.

Stoga se od kemičara u kozmetici traži da pri razvoju proizvoda i njihovih receptura pažnju posvete ne samo željenoj djelotvornosti, nego i optimalnoj pouzdanosti.

Da bi se pri tome uspjelo, sve se češće vraćamo prirodnim sastojcima čija je djelotvornost tradicionalno poznata i čije je djelovanje razjašnjeno kroz suvremene analitičke metode.

Soja, crvena djetelina, tigrova trava, hmelj, nar – sve ovo bilje sadrži tzv. fitohormone koji, osim što potiču stvaranje temeljnih biljnih sastojaka, utječu i na stvaranje estrogena koji je bitan za diobu stanica i izmjenu staničnih tvari u koži.

Kao takvi, česti su sastojak anti-aging proizvoda.

Vlažnost kože uz pomoć iz prirode

Hijaluronska kiselina je bitan gradivni dio vezivnih tkiva. Prije se dobivala iz pijetlove krijeste (Celosia argentea), dok se danas proizvodi biotehnološkim metodama.

Već u malim koncentracijama ona stvara na koži jedan polupropusni film koji ima jaku sposobnost vezivanja vode, čime štiti kožu od sušenja.

Aminokiselinske smjese se nalaze u različitim plodovima i žitaricama, ali isto tako i u algama.

Kada su pomiješane s mliječnim kiselinama (natrijevim laktatom) stvaraju na koži Natural Moisturizing Factor (NMF), bitan za ukupnu regulaciju vlažnosti kože.

Također i Aloe Vera gel, osim njegovih umirujućih i ljekovitih svojstava, ima značajno djelovanje na sposobnost čuvanja vlažnosti kože.

U posljednje se vrijeme sve više koriste voćne kiseline. Pri primjenama voćnih kiselina, ovisno o njihovoj koncentraciji, osim hidratacije, javlja se i keratolinsko djelovanje.

Za jednu nježnu keratolizu potrebno je primijeniti supstance s enzimskim djelovanjem, poput papaina (dobiven iz papaje), bromelaina, biotehnološki proizvedenih proteaza i keratinaza (npr. iz kvasca).

Sastojci koji izbjeljuju kožu: biljni ekstrakti peršina, medvjetka, mitrascarpus scabera, scutellarie, duda, grožđanih koštica, kao i arbutina i hidrokinona blokiraju tirozinsku aktivnost, a time djeluju na stvaranje pigmenata.

Prirodna obrambena snaga

Mnoge biljke stvaraju antioksidacijske djelotvorne spojeve čiji je primarni zadatak vlastite, na oksidaciju osjetljive dijelove zaštititi od istovjetnih procesa.

Pomoću suvremenih analitičkih metoda moguće je identificirati najvažnije i najdjelotvornije antioksidacijske sastojke biljaka, te istražiti njihove principe djelovanja.

Različiti faktori poput uvjeta sadnje, područja sadnje, vremena sazrijevanja, a isto tako uvjeta pod kojima se provodi ekstrakcija ili dorada, utječu na djelotvornost samoga preparata.

Ako se kod određenog biljnog ekstrakta želi dokazati njegovo kozmetičko djelovanje, pretpostavka je da je riječ o supstanci za koju su poznate standardne supstance djelovanja te da ima stabilnu kemijsku strukturu.

Biljni antioksidansi obično se prikazuju u sljedećim klasama:

  • vitamini: tokoferol, aksorbinska kiselina, retinol (posebno njegovi pretkoraci, karotinoidi),
  • koenzimi: Q10 (Ubiquinon),
  • polifenol (fenolkarbonska kiselina, flavonoidi).