Povijest umijeća korištenja eteričnih ulja
Eterična ulja koja su poznavale drevne civilizacije, u mnogome su se razlikovala od današnjih. Stari Egipćani smatraju se začetnicima aromaterapije. Većina njihovih ulja i masti pripremala se tako da su aromatičnu biljku stavljali u biljno ulje ili masnoću životinjskog porijekla a zatim bi tu smjesu ostavljali nekoliko tjedana na suncu.
Druga egipatska metoda dobivanja mirisnih ulja iz egzotičnog cvijeća bilo je cijeđenje. Skupljali su cvjetove u platnene vreće a na krajeve tih vreća prikvačili bi štapove. Tim su štapovima stiskali vreće dok i vreće ne bi iscijedili eterično ulje iz latica cvjetova.
Egipćani su koristili ulja bora, cedra, mira i cimeta za balzamiranje mumija. Davne 1922. godine u Tutankamonovoj grobnici, arheolozi su otkrili posudu sa koje se i tada dao osjetiti miris tamjana, mira i cedra.
Stari grci su više od bilo kojeg naroda, imali sklonost ukrašavanja glava mirisnim cvijećem, što bi bio jedan oblik psihoaromaterapije. Ruža i zumbul svojim opojnim mirisima osvježavali su um, dok su ljiljan i narcis izazivali suprotne učinke poput osjećaja iscrpljenosti.
Rimljani su bili najpoznatiji svjetski “kupači”, koji nisu cijenili samo čistoću, nego i ljekovita svojstva prirodne tople vode. Bili su pobornici aromaterapijske masaže. Bogate obitelji provodile su po cijele dane u kupkama ili masaži mirisnim uljima, dok su robovi imali zadatak da masiraju i tapkaju svoje gospodare.
U staroj Kini herbalna se medicina koristila zajedno s akupunkturom i masažom za liječenje mnogih bolesti. Vjerovali su da parfemi dobiveni od aromatičnih biljaka sadrže magične sile, te da će im duh biljke dati moć da sprave eliksir života.
U Europu s vitezovima stigli su “arapski parfemi”
U Europu s vitezovima stigli su “arapski parfemi” te istodobno i saznanje o destilaciji. Neka od bogatijih kućanstva ugrađivala su vlastitu destilacijsku opremu za dobivanje eteričnih ulja, koja su koristili za lijekove i parfeme. U srednjevjekovnoj Europi postojao je i običaj da se po podu razbacaju mirišljave biljke poput lavande, timijana i kamilice, koje su stvarale dominantan miris uslijed gašenja. Budući da aromatične biljke većinom imaju insekticidna i baktericidna svojstva, vjerojatno su imale značajnu ulogu u sprječavanju zaraznih bolesti. Njihov je miris odbijao uši i buhe.
