LEADERSHIP DNEVNIK by SINIŠA DROBNJAK: Vaša misija, ako je prihvatite…
Današnja poslovna lekcija inspirirana je nedavnim razgovorom sa jednim od svojih kupaca, na temu vođenja ljudi i stvaranja vrhunskog tima unutar ordinacije.
Prije nekoliko godina sam imao privilegiju sudjelovati na edukaciji o sposobnosti vođenja pojedinaca, timova i organizacija.
Jedan od predavača kojeg sam zapamtio po neposrednosti i izuzetnoj pokretačkoj energiji je Mark Divine, proslavljeni pripadnik američkih Navy Seal specijalaca.
Poruka koju sam zapamtio iz njegovog predavanja vezana je za tzv. “BUD/S” (Basic Underwater Demolition/SEAL) – okrutnu eliminacijsku obuku, koji moraju proći svi kandidati koji su se prijavili za pristupanje Navy Seals postrojbi.
BUD/S traje 26 tjedana i sastoji se od sustavnog psihofizičkog testiranja kandidata sa samo jednom svrhom – pronaći slabu točku svakog pojedinca i gurnuti ga preko ruba, koristeći upravo tu slabost.
Pred kraj treninga, u tjednu koji se u žargonu naziva “Hell’s week”, svi kandidati koji su do tada izdržali i nisu odustali, prolaze 5 dana ozbiljnog fizičkog maltretiranja bez spavanja – instruktori koriste sva raspoloživa sredstva i metode, kako bi osigurali da zadrže samo one koji mogu sve to izdržati, te ostati i dalje prisebni i pribrani.
Postoje stotine priča i anegdota vezanih za kandidate koji su sudjelovali, ali u svima njima bitno je shvatiti što kandidate gura iz dana u dan da podnese takvu razinu napora i izdrže do kraja.
Tradicija koju su Navy Seals-i zadržali još od 2. svjetskog rata, kad su i osnovani s ciljem da stvore koridore za iskrcavanje saveznika na plaže Normandije, je korištenje velikih gumenih čamaca za pripremu i trening kandidata.
Kandidati su podijeljeni u posade od 7 ljudi, te doslovce žive i spavaju s tim “ozloglašenim” čamcima.
Posade se svaki dan nemilosrdno natječu međusobno do iznemoglosti. Posada koja zadnja dođe na cilj uvijek mora odraditi zahtjevnu fizičku vježbu, dok se druge posade odmaraju i skupljaju snagu za novi još zahtjevniji izazov.
Instruktori često zamijene vođe najbolje i najslabije posade na pola obuke. Ovo je jedan od načina na kojim žele provjeriti kakve su liderske sposobnosti kandidata koji vode posade.
Nerijetko će kandidat kojem je pripala najslabija posada, do kraja obuke gubitnički čamac pretvoriti u pobjednički. I obrnuto.
𝑲𝒍𝒋𝒖č𝒏𝒊 𝒓𝒂𝒛𝒍𝒐𝒈 𝒌𝒐𝒋𝒊 𝒋𝒆 𝒏𝒂š𝒆𝒎 𝒑𝒓𝒆𝒅𝒂𝒗𝒂č𝒖 𝒑𝒐𝒎𝒐𝒈𝒂𝒐 𝒅𝒂 𝒖𝒔𝒑𝒋𝒆š𝒏𝒐 𝒑𝒓𝒐đ𝒆 𝒄𝒊𝒋𝒆𝒍𝒖 𝒐𝒃𝒖𝒌𝒖 𝒋𝒆 𝒔𝒂ž𝒆𝒕 𝒖 𝒋𝒆𝒅𝒏𝒐𝒋 𝒏𝒋𝒆𝒈𝒐𝒗𝒐𝒋 𝒓𝒆č𝒆𝒏𝒊𝒄𝒊 – “𝑴𝒐𝒋𝒂 𝒋𝒆 𝒎𝒊𝒔𝒊𝒋𝒂 𝒃𝒊𝒍𝒂 𝒑𝒐𝒃𝒓𝒊𝒏𝒖𝒕𝒊 𝒔𝒆 𝒅𝒂 𝒔𝒗𝒊𝒉 6 č𝒍𝒂𝒏𝒐𝒗𝒂 𝒑𝒐𝒔𝒂𝒅𝒆 𝒎𝒐𝒈 č𝒂𝒎𝒄𝒂, 𝒖𝒔𝒑𝒋𝒆š𝒏𝒐 𝒛𝒂𝒗𝒓š𝒆 𝑩𝑼𝑫/𝑺 𝒐𝒃𝒖𝒌𝒖!”
Moje viđenje ove priče je da Markov fokus nije bio na njemu, nego na članovima njegovog tima.
𝑻𝒐 𝒑𝒓𝒆𝒅𝒔𝒕𝒂𝒗𝒍𝒋𝒂 𝒏𝒂𝒋𝒗𝒊š𝒊 𝒐𝒃𝒍𝒊𝒌 𝒗𝒐đ𝒆𝒏𝒋𝒂 𝒅𝒓𝒖𝒈𝒊𝒉, 𝒌𝒐𝒋𝒊 𝒏𝒂𝒛𝒊𝒗𝒂𝒎𝒐 “𝒔𝒆𝒓𝒗𝒂𝒏𝒕 𝒍𝒆𝒂𝒅𝒆𝒓” – 𝒗𝒐đ𝒆𝒏𝒋𝒆 𝒔𝒍𝒖ž𝒆𝒏𝒋𝒆𝒎 𝒅𝒓𝒖𝒈𝒊𝒎𝒂
Ako jasno damo do znanja svojim zaposlenicima da je naša misija da svatko od njih uspije, da se realizira kao osoba i da ispuni svoje potrebe i ciljeve, postavili smo si sličnu misiju kakvu je imao i Mark.
Ostvarenju takve misije zahtjevalo je od Marka da pronađe ono najbolje i najkvalitetnije u sebi, kako bi mogao na najčinkovitiji način pomogao svojim članovima posade.
Dodatno, Mark je morao svoj vlastiti ego ostaviti sa strane i podrediti sve svoje sposobnosti i resurse uspjehu svoje posade.
𝑼𝒑𝒓𝒂𝒗𝒐 𝒋𝒆 𝒛𝒂𝒕𝒐 𝒐𝒅𝒂𝒃𝒊𝒓 𝒕𝒂𝒌𝒗𝒆 𝒎𝒊𝒔𝒊𝒋𝒆 𝒖𝒋𝒆𝒅𝒏𝒐 𝒖 𝒏𝒂𝒋𝒃𝒐𝒍𝒋𝒆 š𝒕𝒐 𝒎𝒐ž𝒆𝒎𝒐 𝒐𝒅𝒂𝒃𝒓𝒂𝒕𝒊 𝒛𝒂 𝒔𝒆𝒃𝒆, 𝒋𝒆𝒓 ć𝒆𝒎𝒐 𝒋𝒆𝒅𝒊𝒏𝒐 𝒏𝒂 𝒕𝒂𝒋 𝒏𝒂č𝒊𝒏 𝒔𝒗𝒊 𝒛𝒂𝒋𝒆𝒅𝒏𝒐 𝒖𝒔𝒑𝒋𝒆š𝒏𝒐 𝒔𝒕𝒊ć𝒊 𝒅𝒐 𝒄𝒊𝒍𝒋𝒂.
Ali, takvo vođenje i misija nisu za one “slabog” srca – život i situacije će vaš ego i predanost služenju drugima, svaki dan stavljati na kušnju.
𝑵𝒐, 𝒏𝒆𝒎𝒐𝒋𝒕𝒆 𝒛𝒂𝒃𝒐𝒓𝒂𝒗𝒊𝒕𝒊 – 𝒌𝒐𝒍𝒊č𝒊𝒏𝒂 𝒏𝒐𝒗𝒄𝒂 𝒌𝒐𝒋𝒊 𝒛𝒂𝒓𝒂𝒅𝒊𝒎𝒐 𝒖 ž𝒊𝒗𝒐𝒕𝒖, 𝒅𝒊𝒓𝒆𝒌𝒕𝒏𝒐 𝒋𝒆 𝒑𝒓𝒐𝒑𝒐𝒓𝒄𝒊𝒐𝒏𝒂𝒍𝒏𝒂 𝒃𝒓𝒐𝒋𝒖 𝒍𝒋𝒖𝒅𝒊 𝒌𝒐𝒋𝒆 𝒔𝒎𝒐 𝒏𝒆𝒔𝒆𝒃𝒊č𝒏𝒐 𝒑𝒐𝒎𝒐𝒈𝒍𝒊.
