LEADERSHIP DNEVNIK by SINIŠA DROBNJAK: Da li se lideri rađaju ili stvaraju?
Odgovor na vječito pitanje, da li se lideri rađaju ili stvaraju, je – oboje!
Ako krenemo od toga s čim smo svi rođeni, onda dolazimo do zaključka da imamo različite genetske i biološke predispozicije.
Naše genetsko nasljeđe ujedno predstavlja i naša ograničenja. Možemo pomicati granice naših mogućnosti, ali u konačnici je granica naš DNK.
Iako smo rođeni sa određenim kognitivnim predispozicijama, vježbom možemo povećati naše sposobnosti i inteligenciju, ali do neke određene granice određene našom genetikom.
Nije moguće pretvoriti olimpijskog pobjednika u maratonu u prvaka u dizanju utega.
Isto vrijedi i za liderske sposobnosti – neki se rađaju sa predispozicijama za jasno komuniciranje, drugi sa sposobnošću raščlanivanja kompleksnih stvari u jednostavne. Neki su rođeni sa prirodnom karizmom koja ih izdvaja u društvu i prirodnim “magnetizmom” privlači druge ljude k njima.
Čitanje govora tijela je od iznimne važnosti u vođenju drugih, ali neki od nas nisu rođeni sa ovom sposobnošću i izrazito loše “čitaju” druge.
Ali to ne znači da ne možemo postati bolji u stvarima koje nam nedostaju ili nismo prirodno rođeni s njima.
Lider može vježbati svoje govorne vještine i proširiti svoj vokabular čitanjem ili slušanjem knjiga.
Pisanjem možemo poboljšati jasnoću svog komuniciranja i procesa razmišljanja, jer “razmišljanje” na papiru poboljšava našu sposobnost izražavanja vlastitih misli i izražavanja.
Vježbajući odvajanje od problema i bespotrebnih detalja u kritičnim situacijama, lider će usavršiti sposobnost generiranja jednostavnijih i bržih rješenja.
Karizma se ne može “naučiti”, ali lider može obratiti pažnju na držanje svog tijela, disanje i gledanje sugovornika u oči prilikom razgovora. kao i pažljivo slušanje drugih.
Ipak, nerealno je očekivati da možemo nekog sa lošim liderskim predispozicijama, pretvoriti u “prirodnog” vođu.
Kako onda “prosječna” osoba može postati lider?
Jedini način je da se takva osoba okruži ljudima koji imaju izražene sposobnosti u segmentima u kojima je lider slab ili prosječan.
I to je upravo ono što vrhunski lideri rade – dovode u svoj tim ljude koji će kompenzirati njihove nedostatke. Ako uz to još uključimo naporni rad i trening, moguće je savladati bilo koju prepreku.
Samo jedan profil ljudi nikada ne može postati vrhunski lider – ljudi kojima nedostaje poniznost. Takvi ljudi ne mogu napredovati, jer ne žele priznati svoje slabosti i nedostatke.
Svi ostali mogu postati dobri ili vrhunski lideri, bez obzira na svoje genetsko nasljeđe.
