Jeste li znali ove činjenice o finim i zdravim trešnjama?
Trešnju su poznavali ljudi još u brončano doba
Pradomovina trešnje je Turska. Prije tri tisuće godina, na Dalekom istoku su ih uzgajali neposredno uz domove.
Za uzgoj trešnje su zaslužni i Grci te Egipćani, a u Rim je donesena oko 74. god. pr. Kr.
Rimski vojskovođa i proslavljeni sladokusac Lucije Lukul donio je prvu trešnju u Rim, a potom su je rimske legije proširile po Starom Kontinentu.
Monasi su se trudili trešnju, kao drvo koje voli topla područja, priviknuti na hladnija područja, pa je oko 800 god. kasnije, već u propisima Karla Velikoga bio preporučen uzgoj nekoliko sorti trešanja.
Naziv trešnja, dolazi od grčke riječi keros (osnova za latinsku riječ cerasea), što znači rog. Pretpostavlja se da se to odnosi na tvrdoću trešnjina drveta.
Po latinskoj riječi nastali su nazivi istog značenja u romanskim, germanskim (njem. Kirsche) i slavenskim (hrv. trešnja) jezicima.
Trešnja je inače samoniklo drvo. Iz samoniklog oblika razvili su se mnogobrojni uzgojni oblici trešnje. Divlje trešnje su danas raširene u svim listopadnim šumama srednje Europe.
Stablo trešnje može narasti do 20 m.
Trešnja je među voćem na trećem mjestu po brojnim blagotvornim učincima po zdravlje.
Trešnje ublažavaju bolove. Antocijanini koji se nalaze u trešnjama blokiraju upalne enzime i smanjuju bolove.
Znate li da 20 trešanja ima 10 puta jače djelovanje od jedne tablete aspirina, a pri tome ne iritiraju želudac?
Neodoljive trešnje sadrže vitamine A, B i C, bioflavonoide, elagičnu kiselinu, antocijanin i melatonin – sastojke koji pomažu u borbi protiv raka, u prevenciji srčanih bolesti, ublažavaju bolove uzrokovane artritisom, glavobolju te simptome povezane s fibromijalgijom.
Kisele trešnje brzo djeluju protiv lošeg raspoloženja.
Peteljke trešnje su se u narodnoj medicini koristile za ljekovite čajeve.
Smola od trešnjina stabla i koštice trešnje su također ljekoviti.
Crvenkasto trešnjino drvo je zbog svoje kvalitete cijenjeno i omiljeno u izradi namještaja.
Trešnje ne treba jesti prije objeda jer njihova lužnata reakcija otežava probavu.
Hrvatski narodni nazivi za trešnju: crešnja, češnja, črešnja, črišnja, divjaka, divlja trešnja, drobnica, kriješ, kriša, ptičarica, sitnica, tičarca, trišnja.
Jedna od najpoznatijih sorti trešanja u Hrvatskoj je lovranska trešnja, a kraljica među lovranskim trešnjama je brtošinka, nazvana po pomorcu Brtošiću, koji ju je, navodno, prije stotinu godina donio iz Južne Amerike.
Anegdota
O popularnosti trešnje govori podatak da ju je kao alibi upotrijebio i Napoleon Bonaparte. Naime, car je u izgnanstvu na Elbi zatečen u zagralju s jednom otočankom, a kao izgovor za tada skandaloznu činjenicu da su bili sami, rekao je da su – brali trešnje. U tome ne bi bilo ništa čudno da te davne 1814. godine, na Elbi nije bilo nijednog jedinog stabla trešnje.
