Moć očeva – pažnja donosi uspjeh
Koliko su očevi posvećeni djeci u ranom djetinjstvu presudan je faktor. On određuje kasniji napredak osobe u srednjoškolskom i univerzitetskom obrazovanju – tvrde stručnjaci s University of Illinois.
Kada otac u djetinjstvu mijenja pelene, dogovara liječničke preglede djeteta i vodi ga na iste. Zatim na slične načine posvećuje vrijeme malom djetetu, velika je vjerojatnost da će tako zainteresiran za razvoj svog potomka ostati i pri kasnijim tranzicijama. Primjerice u vremenu škole te studija. To zauzvrat djetetu daje psihičku sigurnost uslijed koje postiže natprosječne uspjehe. Kaže tako studija s University of Illinois koja je proučavala kakav utjeca posvećenosti muškog roditelja. Ima utjecaj na kasniji životni uspjeh pojedinca, pogotovo u području stjecanja znanja u kasnijoj dobi.
Očevi imaju utjecaj na ponašanje djeteta
„Želimo li da očevi imaju utjecaj na ponašanje djeteta u školi i učenje, trebamo se fokusirati na to da muškarci izgrade blizak odnos s bebom. I u dobi kada dijete ide u vrtić. Kada očevi to rade, kao da u svijesti djeteta „pišu scenarij“ u kojem potvrđuju da jesu. I da će kao sigurna podrška uvijek biti, uključeni u djetetov razvoj“ kaže Brent McBride, autor studije i profesor ljudskog razvoja.
U studiji koristi privrženost kao primjer rano roditeljske uključenosti. To ne treba, navodi, biti nešto grandiozno, nego se očituje u jednostavnim stvarima. Primjerice, kad se ocu i djetetu susretnu pogledi, da ga otac podrži namigivanjem ili osmijehom.
„Ukoliko ste otac, razvijte strastven, individualan način interakcije sa svojim predškolcem. Tako će dijete, kada u kasnijoj dobi dođe kući iz škole, ili fakulteta, osjećati povjerenje te vam otvoreno ispričati što se događalo. Primjerice tog dana u njegovom životu. Bez obzira bilo to ugodno ili neugodno iskustvo“ tvrdi profesor. Dodajući da je ključna pogreška modernih očeva ta da čekaju da dijete odraste. I to kako bi se s njim tada sprijateljili. Na taj način, dodaje, propuštaju ključni moment i nikada ga više ne mogu nadoknaditi.
Studija kakav utjecaj u obrazovanju imaju oba roditelja
Studija koja je to pokazala uključivala je 390 djece i njihovih obitelji. Proučavala su se djeca u dobi od dvije do pet godina. Analiziralo se pet ključnih roditeljskih obrazaca ponašanja. Primjerice kao što su kućanske aktivnosti koje uključuju djecu i roditelje. Zatim aktivnosti koje uključuju pažnju roditelja prema djetetu (kao što je čitanje priča). Zatim postavljanje ograničenja, odgovornost (primjerice, posjeti liječnicima) i pokazivanje privrženosti. Ovi činitelji mjereni su kod oba roditelja. I to kako bi se usporedio kakav utjecaj na dugoročan obrazovni uspjeh ima otac, a kakav majka.
Istraživanje je jedinstveno, kažu istražitelji, jer paralelno uspoređuje aspekte kod oca i majke. „Sve što svaka osoba u obitelji učini je utjecano od drugog člana obitelji te utječe na još nekog člana obitelji. Analiziranje obaju roditelja je velika prednost jer daje značajne uvide u prirodu psiholoških te, posebno, emotivnih mehanizama“ – kažu psiholozi.
Različiti odgojno- utjecajni putevi
Tako ova studija pokazuje koliko su različiti odgojno/utjecajni putevi i tragovi kojeg na dijete ostavljaju majka i otac: istražitelji smatraju da bi roditelji to trebali uzeti u obzir, kako bi lakše i efikasnije odgajali djecu. Primjerice, i majčina je uključenost u djetetove školske aktivnosti pokazala pozitivne rezultate kod motiviranosti za učenje na fakultetu, dok je očeva uključenost ključan pokazatelj srednjoškolskog učenja i uspjeha u njemu.
McBride objašnjava da roditeljske uloge nisu „zadane“ za ženu i muškarca i da je teško precizno odijeliti područje djelovanja te očekivanja koja proizlaze iz toga. „Dok se god otac brine o djeci, smatra ga se dobrim očem“ – kaže liječnik, dodajući da je svrha ovakvih istraživanja potaknuti očeve da se više angažiraju u odgajanju djeteta u predškolskoj dobi. Jer, objašnjava, ne postoje takvi institucionalni mehanizmi koji mogu zamijeniti dobrobiti očeve pažnje.
„Učitelji, jednostavno, nisu roditelji“ – naglašava, obrazlažući da je jedan od načina da se postigne uravnotežen odgoj taj da se potakne u muškarcima svijest o tome koliko su za cjelovit razvoj djeteta važni jednako kao i majke.
Ovo ne govori o vezanosti djeteta uz majku – poznate su teorije kako su, prirodno, zbog devet mjeseci provedenih u majčinoj utrobi, vezaniji s djetetom. Ovi rezultati govore o utjecaju kojeg ima muška pažnja što se, kažu autori, vidi u svakodnevnim situacijama. Primjerice, ukoliko dijete u vrtiću napravi problem, automatski se zove mama. Zašto ne bi otac?
